Piskaranja
-
Neko ko pokušava naći svoje mjesto pod suncem? Neko ko pokušava naći neki smisao svemu? Neko ko želi “samo” biti srećan? Jednostavno je, zapravo. Komplikovan je samo način na koji se dolazi do jednostavnog. Izgubila sam sebe neđe u trci da se pronađem. Trčala sam i spotakla se o sopstvene želje – da ugodim svima,
-
Odjednom je sve utihnulo. Kao da sanjam, ili posmatram svoj život iz neke druge dimenzije. Odjednom ja nijesam bila ja. Odjednom moj zivot nije bio moj i ovaj svijet nije naš. Odjednom je i besmisao dobio smisao. I sve je bilo jasno u djeliću sekunde. Nekom je smisao života ljubav. Nekom porodica, drugima prijateljstvo. Nekima
-
Koračam ulicom u jesenjem sutonu. Vjetar se stidljivo promeškoljio kroz moju kosu opominjući da je pravi trenutak da ogrnem džemper. U ovom sutonu nijesi pored mene da se narugaš mojoj nespretnosti, pa da se potom zajedno smijemo u najbližoj kafani ispijajući kuvano vino. I ugrijemo se… I pravimo grimase ne osvrćući se na ljude
-
Iako tek četvrto, pivo je počelo da djeluje. Ove večeri smo nikad bliže, a nikad dalje. Ljetnje veče, more i rege. Formula je jednostavna. Ipak ne djeluje. Nešto koči. Uprkos mojoj želji, iznova probuđenoj. Osjećam da nijesi više isti. Izbjegavaš moj pogled, govoriš tek malo, a sve što želim je da se izgubim u tvom
-
Prvi, drugi, eno ga treći kolosjek. Koliko je sati? Đe mi je novčanik? Telefon? Smiri se, smiri se. Snaći ćeš se- govorim sebi. Evo ga. Voz 430, kola 465, vozište 11. O, hvala Vam. Da, težak je kofer. Ostaću malo duže u Beogradu. Sjela sam. Dobro je. Sljedećih 10 časova sam mirna. Dobar dan. I
Anima Mundi 