-
Neminovno je da čovjek uvijek bježi tamo đe je bio srećan. Bilo to grad, osoba, imaginarni svijet, misao, muzika, prošlost, budućnost. Haos nastaje onda kada su taj grad, osoba, misli, muzika, svoj svijet, prošlost i budućnost isto. Nekada su to jedne oči, jedan pogled pitomog vuka u mirisnoj polutami…
-
Ima tih noći koje mirišu na ljubav. Ima tih svitanja koja mirišu na patnju. I urežu se u dušu. Ima i tih zamrznutih riječi, neotpjevanih pjesama, neotplesanih koraka. Ima tih želja sputanih strahom, neuspjelog bijega od sebe sama, tornada osjećanja koji glavu odnese neđe daleko. Ima da tebe nema. A…
-
Prijatno ljetnje veče, vedro nebo i ples svjetlosti. Krećem na put. Ništa sa sobom ne nosim, ili što bi jedan pametan Grk rekao — Sve svoje sa sobom nosim. Biciklo je spremno i krećem. Sasvim mirno i, naizgled, obično veče. Pruža se veličanstven pogled na Boku, koja je sama po…
-
Nalazim se na sredini nekog puta, malo izdignutog u odnosu na okolinu. Poput neke brane. Ispred mene je brza rijeka. Iza mojih leđa se nalazi jezero, mirno i mistično. Ja hodam i ništa mi nije jasno (kao kroz život). Malo idem naprijed, onda se osvrnem iza sebe. Tu su neki…
-
Neko ko pokušava naći svoje mjesto pod suncem? Neko ko pokušava naći neki smisao svemu? Neko ko želi “samo” biti srećan? Jednostavno je, zapravo. Komplikovan je samo način na koji se dolazi do jednostavnog. Izgubila sam sebe neđe u trci da se pronađem. Trčala sam i spotakla se o sopstvene…
-
Odjednom je sve utihnulo. Kao da sanjam, ili posmatram svoj život iz neke druge dimenzije. Odjednom ja nijesam bila ja. Odjednom moj zivot nije bio moj i ovaj svijet nije naš. Odjednom je i besmisao dobio smisao. I sve je bilo jasno u djeliću sekunde. Nekom je smisao života ljubav.…
-
Koračam ulicom u jesenjem sutonu. Vjetar se stidljivo promeškoljio kroz moju kosu opominjući da je pravi trenutak da ogrnem džemper. U ovom sutonu nijesi pored mene da se narugaš mojoj nespretnosti, pa da se potom zajedno smijemo u najbližoj kafani ispijajući kuvano vino. I ugrijemo se… I pravimo grimase…
-
Iako tek četvrto, pivo je počelo da djeluje. Ove večeri smo nikad bliže, a nikad dalje. Ljetnje veče, more i rege. Formula je jednostavna. Ipak ne djeluje. Nešto koči. Uprkos mojoj želji, iznova probuđenoj. Osjećam da nijesi više isti. Izbjegavaš moj pogled, govoriš tek malo, a sve što želim je…
-
Prvi, drugi, eno ga treći kolosjek. Koliko je sati? Đe mi je novčanik? Telefon? Smiri se, smiri se. Snaći ćeš se- govorim sebi. Evo ga. Voz 430, kola 465, vozište 11. O, hvala Vam. Da, težak je kofer. Ostaću malo duže u Beogradu. Sjela sam. Dobro je. Sljedećih 10 časova…
-
Subscribe
Subscribed
Already have a WordPress.com account? Log in now.
Anima Mundi 