putopis
-
„Njujork, at last. Bilo je krajnje vreme da se napusti lagodna usporenost evropskih noći i njihov pojednostavljen luksuz. Vreme je da se nešto učini bez razmišljanja, vreme za taj krajnje izlišan potez, vreme za obavezni hir, koji bi bio opravdan samim odsustvom potrebe za istim.”– Frederik Begbede Nije ovo bila samo posjeta Njujorku, bilo je
-
Nakon što sam dobro pretresla što će mi i neće falit iz Amerike, a pisala sam o tome ovđe, vrijeme je da se osvrnem na osjećaje prema 🇲🇪 s pređenih 10.000km. Interesantan fenomen zapažam prilikom dužih putovanja, a to je disocijacija ličnosti u izvjesnoj mjeri. Inače me tema disocijativnog poremećaja identiteta kopka, ali o njoj
-
English version Ahoj! Na drugom smo dijelu sage o putešestvijama po Americi. Kako tuđe odista nije uvijek slađe, u ovom segmentu osvrćem se na ono što mi se nije dopalo u Americi. Ne postoji utvrđen hronološki red kojim bi se djelovi čitali, ali predlažem da se krene redom, od So long, Windy City. Iz Amerike
-
English version Za razliku od Emili, ja sam bila prvo u Parizu, a potom u Čikagu. Za razliku od Emili, ja nemam zgodnih muškaraca koji mi komplikuju život. Na koncu, za razliku od Emili, ja sam se potrudila da učim francuski. Trenutno sam 600+ dana bez prekida na Duolingo, premda je to mali trud, iako
-
🇲🇪 🇬🇧 Svakog puta sebi obećam da ću pisati čim se vratim s putovanja, ako ne i na samom putovanju. I slažem, očigledno. Ono što je dobro jeste da su utisci i dalje jaki. Tenerife, najveće ostrvo u grupi Kanarskih, i dalje me zove. Zov miline. Every time I promise myself that I will write
Anima Mundi 