Saga o sagorijevanju „Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena”, zamišljam kako teatralno zabacujem šal preko ramena, dok glavu okrećem na suprotnu stranu. Oči su mi blago sklopljene. Suma sumarum prethodne godine dolazi dikensovski. U ovom trenutku, na polovini januara, u post-zenit fazi prošlogodišnjih retrospektiva, rezolucija, planova i velikih misli za ovu…

Read more →

Okrenem se katkad očekujući da vidim tvoje lice, a ono me Mjesec zapravo poljubio u rame. Gledam tvoju sjenku kako gmiže među kaćunima poput zmije iz vrta Edenskog. Zbog tebe čovječanstvo neće pasti, samo jedan svijet iluzija. Rekoše mi jednom da u iluziju vjeruju samo umorni i stari, a iluzorni Bog i Đavo umorni su…

Read more →