Ima tih noći koje mirišu na ljubav. Ima tih svitanja koja mirišu na patnju. I urežu se u dušu. Ima i tih zamrznutih riječi, neotpjevanih pjesama, neotplesanih koraka.
Ima tih želja sputanih strahom, neuspjelog bijega od sebe sama, tornada osjećanja koji glavu odnese neđe daleko.
Ima da tebe nema. A tu si. U svakoj misli, izgubljenom i lutajućem pogledu, strahu, želji… Tu. Cijelim bićem. Cijelim maštanjem. Cijelom idejom.
Tu, đe se spajaju imati i nemati. Želja i strah. Istina i laž. Ja i TI.
Anima Mundi 
Leave a comment