Pokušavam da se sjetim kad sam počela pripreme za polumaraton i, iskreno, nemam pojma. Čitavog života sam fizički aktivna uz manje ili veće pauze. U posljednje dvije-tri godine, te pauze su sve kraće, osim onda kada me tijelo pošalje na prinudni odmor. Inatom protiv smotanosti Moje sportske aktivnosti kreću u desetoj godini života, da neContinueContinue reading “Saga polumaraton”
Category Archives: Piskaranja
Gen Z će spasiti svijet
Naslov je ironija na sve one momente kad se zabrinem kuda ide ovaj svijet. Vjerovatno su i stariji slično posmatrali moju generaciju. Ne znam samo ko nam osigurava da to što smo stariji neke stvari znamo bolje i zašto đecu vaspitavamo tako da su stariji uvijek u pravu. I ne želim da budem od onihContinueContinue reading “Gen Z će spasiti svijet”
Mrtvo Sunce
Na gori zelenoj stajaćemo i gledati kako se svijet ruši. Talasi će silno zdrobiti ono malo koje domom zovemo. Zadnji jecaj drveća sa morskog dna najaviće kraj. Zemlja će se razbiti u sunovrat kao djelovi ogledala na milione komadića u kojima je odraz neba koje gori. Ljudi će vrištati kao da im naživo munjama skidašContinueContinue reading “Mrtvo Sunce”
Ljeto je
Prvi miris zemlje poslije kiše. Prva lubenica što niz bradu kapa brže od poštara koji nosi razglednicu, a lijepi se lakše od poštanske markice. Opojni miris cetinjske lipe što u vazduhu nosi ludost jednog sna koji se ne završava sa prvom dočekanom zorom. Kuvani klas. Sa malo soli, da… Zrno pijeska što se kao suvenirContinueContinue reading “Ljeto je”
Vrata Percepcije
Već sam nešto piskarala na ovu temu, ali spletom nespretnih okolnosti u vidu Hakslijevih Vrata percepcije na jednom noćnom stočiću, ponovo sam krenula da razmišljam o njima. Dorsima, dabome. A i svemu onom što (nije)sam znala o vratima percepcije. U nekom trenutku su za mene postali neraskidivo trojstvo Dorsi, Blejk i Haksli. Što je nitContinueContinue reading “Vrata Percepcije”
Mirisi soli
Posljednjeg puta kad sam pisala sa plaže tvoja je sjena nestala s vjetrom. Tvoji su nemiri nestali s osekom zauvjek uspokojeni svjetlosnom godinom.Danas je more ljubičaste nostlagije spokojno naspram druge strane vječnosti koja ti je zarobila dušu.Mirišu trave tik pored mora i jedan ljubičasti cvijet prkosno stoji visoko iznad zemlje. Teške one zemlje kojom sadaContinueContinue reading “Mirisi soli”
Miris kafe i lipe
Omamljena mirisima nakon lutanja astralnim svjetovima polako se vraćam u ovo što zovemo stvarnost i život. Umorna sam. Gledam jedne ruke što su do juče bile nemirne i više ih ne prepoznajem. Kao olovo teške danas bezvoljno tumaraju noseći teret prolaznosti i zamišljajući, kako Kami kaže, da je Sizif bio srećan. A na trenutak suContinueContinue reading “Miris kafe i lipe”
O(,) ljubavi
Sve što radimo ili je iz ljubavi, ili je iz straha, pomislim često. A čini mi se da je i strah pomalo iz ljubavi, tako da ova velika pokretačka sila zaslužuje koji redak u našim školskim novinama, pa eto… Iz moje perspektive – oda ljubavi. Jednom sam davno pročitala da od svih veza u životuContinueContinue reading “O(,) ljubavi”
Na vrh brda…
Nije kao da sam se prvi put zatekla na mjestu odakle pogled pršti na sve ono pod, ispred, ili iza mene. Ali svakog puta dah zastane prije nego se otpusti nježno kao proljećni povjetarac i vine se u nebeske visine. Nije taj pogled nikad isti, iako je tako dobro poznat, a mnogo voljen. Poljuljaju meContinueContinue reading “Na vrh brda…”
Zona komfora
Malo mi se bljucka na ovaj naslov, moram priznati. Isto kao što mi se bljucka(lo) često na sve ono što ona predstavlja. Čitavog svog života sanjala sam o svom domu. Maštala sam kako će izgledati, na kakvom će se imanju nalaziti, koje su boje zidovi, kakvog su rasporeda prostorije u njemu i na koju ćeContinueContinue reading “Zona komfora”
Anima Mundi 