animamundi
-

Već sam nešto piskarala na ovu temu, ali spletom nespretnih okolnosti u vidu Hakslijevih Vrata percepcije na jednom noćnom stočiću, ponovo sam krenula da razmišljam o njima. Dorsima, dabome. A i svemu onom što (nije)sam znala o vratima percepcije. U nekom trenutku su za mene postali neraskidivo trojstvo Dorsi, Blejk i Haksli. Što je nit
-

Posljednjeg puta kad sam pisala sa plaže tvoja je sjena nestala s vjetrom. Tvoji su nemiri nestali s osekom zauvjek uspokojeni svjetlosnom godinom.Danas je more ljubičaste nostlagije spokojno naspram druge strane vječnosti koja ti je zarobila dušu.Mirišu trave tik pored mora i jedan ljubičasti cvijet prkosno stoji visoko iznad zemlje. Teške one zemlje kojom sada
-

Omamljena mirisima nakon lutanja astralnim svjetovima polako se vraćam u ovo što zovemo stvarnost i život. Umorna sam. Gledam jedne ruke što su do juče bile nemirne i više ih ne prepoznajem. Kao olovo teške danas bezvoljno tumaraju noseći teret prolaznosti i zamišljajući, kako Kami kaže, da je Sizif bio srećan. A na trenutak su
-

Odlomci L.N. tolstoj Kada bi svi ratovali samo po svom uverenju, onda ne bi bilo rata. (Knez Andreja) On je govorio da ljudski poroci imaju samo dva izvora: besposličenje i praznovericu, a da postoje samo dve vrline: radljivost i pamet. Uvek izgleda da je dobro ono što je pre bilo – reče on… Ljude koji
-

Prije upotrebe teksta pročitati uput o tekstu. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i neželjenim dejstvima na tekst posavjetujte se sa sopstvenom dušom ili psihoterapeutom. Muzička preporuka prikladna za početak… Odakle početi da prepričavam putovanje koje i dalje iziskuje neke korake i akciju, iako je završeno prije koji dan? Od početka, što se ono veli.Sad kad razmislim, ono je
-

Malo mi se bljucka na ovaj naslov, moram priznati. Isto kao što mi se bljucka(lo) često na sve ono što ona predstavlja. Čitavog svog života sanjala sam o svom domu. Maštala sam kako će izgledati, na kakvom će se imanju nalaziti, koje su boje zidovi, kakvog su rasporeda prostorije u njemu i na koju će
-

Dok planinu guta tama zaranjam u sebe, tamo đe moji demoni kolo igraju. Jedva me opaziše, zaneseni pjesmom i sopstvenim trijumfom. Rugaju mi se. Likuju. Plačem. Moju je planinu progutala tama. Ostao je samo trag vatre, obris onog što je ona bila. Dok u meni samo tinja žar. Izgubila sam bitku. Opet gazim po ognjištu
-

Nekakvo se ljubičasto nebo nadvilo nad tlom kojim moja duša hoda. Miješam se sa svijetom kao ulje i voda što se miješaju, bezuspješno, ali nikad ta voda više nije ista, niti ulje. Sadržimo tragove jedno drugog. Nekakav se mraz u kosti uvukao, pa pretrne tijelo i ne mrda. Čeka neke bolje dane i neki srećniji

