animamundi
-
Prvi miris zemlje poslije kiše. Prva lubenica što niz bradu kapa brže od poštara koji nosi razglednicu, a lijepi se lakše od poštanske markice. Opojni miris cetinjske lipe što u vazduhu nosi ludost jednog sna koji se ne završava sa prvom dočekanom zorom. Kuvani klas. Sa malo soli, da… Zrno pijeska što se kao suvenir…
-
Nakon što su prva tri dana protekla intenzivno, sedmica se nastavila u istom duhu. Jeudi, 20 avril Ako smo juče preskočile stepenice do drugog sprata Ajfelovog tornja, danas smo svakako ispratile vrtoglavo-spiralne 284 do vrha Trijumfalne. J. je predvodila grupu koja se nekako našla za nama jakim tempom i nekoliko od njih zastalo je da…
-
Protekla je neđelja dana otkako sam u Parizu, pa je red da se napravi još jedna retrospektiva. Prosto je nemoguće raditi to na dnevnom nivou, iako sam dobro počela s prvim danom. O nekim mjestima i iskustvima ću detaljnije pisati u posebnim objavama, jer to zaslužuju. Lundi, 17 avril Viđela sam danas na nekoj Facebook…
-
*Za politički nekorektne opaske: “Ako ti se ne sviđa, ti izađi.” Dobro veče iz Pariza. Nakon malo više od 24 sata red je da saberem prve utiske, a preplavljena sam; toliko da svako malo vadim iz torbe notes da upišem još koju misao. Ovo je putovanje počelo suzama, vjerovali ili ne. Ostavila sam moju ljubimicu…
-
🇲🇪 🇬🇧 Svakog puta sebi obećam da ću pisati čim se vratim s putovanja, ako ne i na samom putovanju. I slažem, očigledno. Ono što je dobro jeste da su utisci i dalje jaki. Tenerife, najveće ostrvo u grupi Kanarskih, i dalje me zove. Zov miline. Every time I promise myself that I will write…
-
Već sam nešto piskarala na ovu temu, ali spletom nespretnih okolnosti u vidu Hakslijevih Vrata percepcije na jednom noćnom stočiću, ponovo sam krenula da razmišljam o njima. Dorsima, dabome. A i svemu onom što (nije)sam znala o vratima percepcije. U nekom trenutku su za mene postali neraskidivo trojstvo Dorsi, Blejk i Haksli. Što je nit…
-
Posljednjeg puta kad sam pisala sa plaže tvoja je sjena nestala s vjetrom. Tvoji su nemiri nestali s osekom zauvjek uspokojeni svjetlosnom godinom.Danas je more ljubičaste nostlagije spokojno naspram druge strane vječnosti koja ti je zarobila dušu.Mirišu trave tik pored mora i jedan ljubičasti cvijet prkosno stoji visoko iznad zemlje. Teške one zemlje kojom sada…
-
Omamljena mirisima nakon lutanja astralnim svjetovima polako se vraćam u ovo što zovemo stvarnost i život. Umorna sam. Gledam jedne ruke što su do juče bile nemirne i više ih ne prepoznajem. Kao olovo teške danas bezvoljno tumaraju noseći teret prolaznosti i zamišljajući, kako Kami kaže, da je Sizif bio srećan. A na trenutak su…
-
Sve što radimo ili je iz ljubavi, ili je iz straha, pomislim često. A čini mi se da je i strah pomalo iz ljubavi, tako da ova velika pokretačka sila zaslužuje koji redak u našim školskim novinama, pa eto… Iz moje perspektive – oda ljubavi. Jednom sam davno pročitala da od svih veza u životu…
-
Nije kao da sam se prvi put zatekla na mjestu odakle pogled pršti na sve ono pod, ispred, ili iza mene. Ali svakog puta dah zastane prije nego se otpusti nježno kao proljećni povjetarac i vine se u nebeske visine. Nije taj pogled nikad isti, iako je tako dobro poznat, a mnogo voljen. Poljuljaju me…
