Piskaranja
-
U trenutku kada se pitam da li će svijet skliziti u distopiju, a ona je zanimljiva jedino kada se o njoj čita, i kada se zaglušujuća buka o vještačkoj inteligenciji ne može utišati, više no li se onima na vrhu modernog robovlasništva može istrgnuti bič iz ruku i zapušiti im usta da se ne čuje…
-
Saga o sagorijevanju „Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena”, zamišljam kako teatralno zabacujem šal preko ramena, dok glavu okrećem na suprotnu stranu. Oči su mi blago sklopljene. Suma sumarum prethodne godine dolazi dikensovski. U ovom trenutku, na polovini januara, u post-zenit fazi prošlogodišnjih retrospektiva, rezolucija, planova i velikih misli za ovu…
-
Da li je Džojs bio u pravu? Trebalo je da znam. Sjećam se kako je prohladno oktobarsko more zapljuskivalo rijetke kupače. Sitno kamenje brazdalo mi je kožu zbog čega sam se s vremena na vrijeme prebacivala s jedne strane na drugu, dok nijesam našla ugao mirovanja pod kojim ću zaroniti u stranice onoga što će…
-
Napomena: Ovaj tekst nije napisan iz perspektive školovanog psihologa, on proizilazi iz ličnog istraživačkog rada, analize dostupnih informacija, personalnih opažaja i formiranog mišljenja. Kako ovo nije sveto pismo, sve je podložno promjenama. Po četvrti put čitam „Majstor i Margarita”, omiljeni mi roman. Iz ovog ‘omiljeni’ može se zaključiti razlog višebrojnog čitanja, ali u većoj nego…
-
Pokušavam da se sjetim kad sam počela pripreme za polumaraton i, iskreno, nemam pojma. Čitavog života sam fizički aktivna uz manje ili veće pauze. U posljednje dvije-tri godine, te pauze su sve kraće, osim onda kada me tijelo pošalje na prinudni odmor. Inatom protiv smotanosti Moje sportske aktivnosti kreću u desetoj godini života, da ne…
-
Naslov je ironija na sve one momente kad se zabrinem kuda ide ovaj svijet. Vjerovatno su i stariji slično posmatrali moju generaciju. Ne znam samo ko nam osigurava da to što smo stariji neke stvari znamo bolje i zašto đecu vaspitavamo tako da su stariji uvijek u pravu. I ne želim da budem od onih…
-
Na gori zelenoj stajaćemo i gledati kako se svijet ruši. Talasi će silno zdrobiti ono malo koje domom zovemo. Zadnji jecaj drveća sa morskog dna najaviće kraj. Zemlja će se razbiti u sunovrat kao djelovi ogledala na milione komadića u kojima je odraz neba koje gori. Ljudi će vrištati kao da im naživo munjama skidaš…
-
Prvi miris zemlje poslije kiše. Prva lubenica što niz bradu kapa brže od poštara koji nosi razglednicu, a lijepi se lakše od poštanske markice. Opojni miris cetinjske lipe što u vazduhu nosi ludost jednog sna koji se ne završava sa prvom dočekanom zorom. Kuvani klas. Sa malo soli, da… Zrno pijeska što se kao suvenir…
-
Već sam nešto piskarala na ovu temu, ali spletom nespretnih okolnosti u vidu Hakslijevih Vrata percepcije na jednom noćnom stočiću, ponovo sam krenula da razmišljam o njima. Dorsima, dabome. A i svemu onom što (nije)sam znala o vratima percepcije. U nekom trenutku su za mene postali neraskidivo trojstvo Dorsi, Blejk i Haksli. Što je nit…
-
Posljednjeg puta kad sam pisala sa plaže tvoja je sjena nestala s vjetrom. Tvoji su nemiri nestali s osekom zauvjek uspokojeni svjetlosnom godinom.Danas je more ljubičaste nostlagije spokojno naspram druge strane vječnosti koja ti je zarobila dušu.Mirišu trave tik pored mora i jedan ljubičasti cvijet prkosno stoji visoko iznad zemlje. Teške one zemlje kojom sada…
Anima Mundi 