animamundi

  • Zona komfora

    Zona komfora

    Malo mi se bljucka na ovaj naslov, moram priznati. Isto kao što mi se bljucka(lo) često na sve ono što ona predstavlja. Čitavog svog života sanjala sam o svom domu. Maštala sam kako će izgledati, na kakvom će se imanju nalaziti, koje su boje zidovi, kakvog su rasporeda prostorije u njemu i na koju će…

    Read more →

  • Dok planinu guta tama

    Dok planinu guta tama

    Dok planinu guta tama zaranjam u sebe, tamo đe moji demoni kolo igraju. Jedva me opaziše, zaneseni pjesmom i sopstvenim trijumfom. Rugaju mi se. Likuju. Plačem. Moju je planinu progutala tama. Ostao je samo trag vatre, obris onog što je ona bila. Dok u meni samo tinja žar. Izgubila sam bitku. Opet gazim po ognjištu…

    Read more →

  • Ljubičasto nebo na 107MHz

    Nekakvo se ljubičasto nebo nadvilo nad tlom kojim moja duša hoda. Miješam se sa svijetom kao ulje i voda što se miješaju, bezuspješno, ali nikad ta voda više nije ista, niti ulje. Sadržimo tragove jedno drugog. Nekakav se mraz u kosti uvukao, pa pretrne tijelo i ne mrda. Čeka neke bolje dane i neki srećniji…

    Read more →

  • Podstanar sopstvene duše

    Podstanar sopstvene duše

    Mogu samo zamisliti koliko je teško biti podstanar sopstvene duše i plaćati rentu nekom drugom ko je posjeduje. A ne žive li mnogi tako?Zamislim samo jednu dušu u tako skučenoj garsonjeri svijesti čiji su vlasnici kapitalizam i/ili društvo. I svakodnevno te ubjeđuju da je ta garsonjera i njen raspored baš takav kako su oni zamislili…

    Read more →

  • Zrnce mudrosti onog koji vjeruje u slamnati šešir i majicu na špaline

    Mnogo sam voljela čitati Blaža Davidovića. U danima kao ovaj što je često ga se sjetim, a taj dan često bude petak. I ovo nije posljednji put da ću se prisjetiti njegovog rada ovako javno. Njegove radove, pa i ovaj koji slijedi, nalazim na ovom blogu. 🔖 “A sve što imam je energija i kako…

    Read more →

  • Vilijam Blejk, Nekonvencionalni genij

    Ovaj naslov pomalo zvuči kao pleonazam, ali prosto ne mogu da odolim želji da to na taj način uobličim. Moram priznati da je moje prvo susrijetanje sa ovim genijem bilo (ipak) u sedmoj umjetnosti. Zanosna Lara Kroft pročitala je čuvene stihove koji su ostavili snažni utisak na mene. Kao što je Miljković pjesnik vatre, za…

    Read more →

  • Miris kaćuna

    Miris kaćuna

    Okrenem se katkad očekujući da vidim tvoje lice, a ono me Mjesec zapravo poljubio u rame. Gledam tvoju sjenku kako gmiže među kaćunima poput zmije iz vrta Edenskog. Zbog tebe čovječanstvo neće pasti, samo jedan svijet iluzija. Rekoše mi jednom da u iluziju vjeruju samo umorni i stari, a iluzorni Bog i Đavo umorni su…

    Read more →

  • U susret Atlantiku

    U susret Atlantiku

    Bio mi je potreban zagrljaj od života i kupila sam avionsku kartu za Porto. Atlantik me je pozvao ne da mi pruži odgovore koje sam tražila, već utjehu i obećanje da će voda sve odnijeti. Vrenje sopstvene duše iznjedriće neka dobra vina, šaputao je Douro. Htjela je duša da se odmori na keramici i porcelanu…

    Read more →

  • Tužna misao koja se pleše

    Tužna misao koja se pleše

    Uhvatio me je tango neizdrž ovih dana. Stalno mislim o povratku na plesnu scenu i maštam o trenutku kad ću se prepustiti tango zagrljaju. Daleko od toga da sam izgrađena kao plesač, evo se i kao osoba sastavljam iz dana u dan, gradim se i pregrađujem, otvaram prozore i otključavam neka dugo zatvorena vrata, sjedim…

    Read more →

  • Orijent Ekspres

    Orijent Ekspres

    Bio je mart. Sunce je milovalo na istim onim frekvencijama koje nas gurnu u san nakon plača i jecanja s posljednjom mišlju da sve će biti dobro kada se probudimo i da svijet je ipak dobro mjesto i mi smo dobra đeca, a prije no se otvori kapija kraljevstva snova. Upijala sam Istanbul nakon tog…

    Read more →