animamundi
-
Mogu samo zamisliti koliko je teško biti podstanar sopstvene duše i plaćati rentu nekom drugom ko je posjeduje. A ne žive li mnogi tako?Zamislim samo jednu dušu u tako skučenoj garsonjeri svijesti čiji su vlasnici kapitalizam i/ili društvo. I svakodnevno te ubjeđuju da je ta garsonjera i njen raspored baš takav kako su oni zamislili
-
Mnogo sam voljela čitati Blaža Davidovića. U danima kao ovaj što je često ga se sjetim, a taj dan često bude petak. I ovo nije posljednji put da ću se prisjetiti njegovog rada ovako javno. Njegove radove, pa i ovaj koji slijedi, nalazim na ovom blogu. 🔖 “A sve što imam je energija i kako
-
Ovaj naslov pomalo zvuči kao pleonazam, ali prosto ne mogu da odolim želji da to na taj način uobličim. Moram priznati da je moje prvo susrijetanje sa ovim genijem bilo (ipak) u sedmoj umjetnosti. Zanosna Lara Kroft pročitala je čuvene stihove koji su ostavili snažni utisak na mene. Kao što je Miljković pjesnik vatre, za
-
Okrenem se katkad očekujući da vidim tvoje lice, a ono me Mjesec zapravo poljubio u rame. Gledam tvoju sjenku kako gmiže među kaćunima poput zmije iz vrta Edenskog. Zbog tebe čovječanstvo neće pasti, samo jedan svijet iluzija. Rekoše mi jednom da u iluziju vjeruju samo umorni i stari, a iluzorni Bog i Đavo umorni su
-
Bio mi je potreban zagrljaj od života i kupila sam avionsku kartu za Porto. Atlantik me je pozvao ne da mi pruži odgovore koje sam tražila, već utjehu i obećanje da će voda sve odnijeti. Vrenje sopstvene duše iznjedriće neka dobra vina, šaputao je Douro. Htjela je duša da se odmori na keramici i porcelanu
-
Uhvatio me je tango neizdrž ovih dana. Stalno mislim o povratku na plesnu scenu i maštam o trenutku kad ću se prepustiti tango zagrljaju. Daleko od toga da sam izgrađena kao plesač, evo se i kao osoba sastavljam iz dana u dan, gradim se i pregrađujem, otvaram prozore i otključavam neka dugo zatvorena vrata, sjedim
-
Bio je mart. Sunce je milovalo na istim onim frekvencijama koje nas gurnu u san nakon plača i jecanja s posljednjom mišlju da sve će biti dobro kada se probudimo i da svijet je ipak dobro mjesto i mi smo dobra đeca, a prije no se otvori kapija kraljevstva snova. Upijala sam Istanbul nakon tog
-
Tiha je noć, budni su samo ljudi koji bitke sa svojim demonima biju. Ostatak svijeta sigurno spava mirno. Svaki novi korak do ove lude ideje budi po jednu uspomenu.Dan ima hiljadu lica. Noć samo jedno – ranjivo.Mjesec se igra žmurke sa oblacima, taj saborac u demonskim ratovima. Koliko sam mu samo puta otkrila svoje želje
-
Pretočiću jednom u slova tvoje korake po prvom snijegu.Naslikaću jednom na nekom platnu jutro u bijegu.Opisaću muzikom nemir i razdraganost očiju tvojih, a tišinom kad usne od baklave mojima pripojiš.Koliko samo divnosti u jedno jutro može da stane.Znaš, dan je najljepši kad tek svane. 28. jul 2019.
Anima Mundi 