animamundi
-

Na gori zelenoj stajaćemo i gledati kako se svijet ruši. Talasi će silno zdrobiti ono malo koje domom zovemo. Zadnji jecaj drveća sa morskog dna najaviće kraj. Zemlja će se razbiti u sunovrat kao djelovi ogledala na milione komadića u kojima je odraz neba koje gori. Ljudi će vrištati kao da im naživo munjama skidaš
-

Sad kad je kuća sređena, a turska kafa (Grci, izvinite) skuvana pravo iz mediteranske kuhinje poslužena uz Kitron liker direktno sa Naksosa, može se zapisati koji redak o Mediteranu. Nakon devet dana proputovanja i oko 3000 pređenih kilometara, izazov je preslikati impresije koje se još talasaju. Brojimo sitno Dugo čekan, prijeko potreban i debelo zaslužen
-

Prvi miris zemlje poslije kiše. Prva lubenica što niz bradu kapa brže od poštara koji nosi razglednicu, a lijepi se lakše od poštanske markice. Opojni miris cetinjske lipe što u vazduhu nosi ludost jednog sna koji se ne završava sa prvom dočekanom zorom. Kuvani klas. Sa malo soli, da… Zrno pijeska što se kao suvenir
-

Nakon što su prva tri dana protekla intenzivno, sedmica se nastavila u istom duhu. Jeudi, 20 avril Ako smo juče preskočile stepenice do drugog sprata Ajfelovog tornja, danas smo svakako ispratile vrtoglavo-spiralne 284 do vrha Trijumfalne. J. je predvodila grupu koja se nekako našla za nama jakim tempom i nekoliko od njih zastalo je da
-

Protekla je neđelja dana otkako sam u Parizu, pa je red da se napravi još jedna retrospektiva. Prosto je nemoguće raditi to na dnevnom nivou, iako sam dobro počela s prvim danom. O nekim mjestima i iskustvima ću detaljnije pisati u posebnim objavama, jer to zaslužuju. Lundi, 17 avril Viđela sam danas na nekoj Facebook
-

*Za politički nekorektne opaske: “Ako ti se ne sviđa, ti izađi.” Dobro veče iz Pariza. Nakon malo više od 24 sata red je da saberem prve utiske, a preplavljena sam; toliko da svako malo vadim iz torbe notes da upišem još koju misao. Ovo je putovanje počelo suzama, vjerovali ili ne. Ostavila sam moju ljubimicu



