Devet mjeseci agonije
Da li je Džojs bio u pravu? Trebalo je da znam. Sjećam se kako je prohladno oktobarsko more zapljuskivalo rijetke kupače. Sitno kamenje brazdalo mi je kožu zbog čega sam se s vremena na vrijeme prebacivala s jedne strane na…
Zaborav – Blagoslov ili prokletstvo?
Napomena: Ovaj tekst nije napisan iz perspektive školovanog psihologa, on proizilazi iz ličnog istraživačkog rada, analize dostupnih informacija, personalnih opažaja i formiranog mišljenja. Kako ovo nije sveto pismo, sve je podložno promjenama. Po četvrti put čitam „Majstor i Margarita”, omiljeni…
Saga polumaraton
Pokušavam da se sjetim kad sam počela pripreme za polumaraton i, iskreno, nemam pojma. Čitavog života sam fizički aktivna uz manje ili veće pauze. U posljednje dvije-tri godine, te pauze su sve kraće, osim onda kada me tijelo pošalje na…
Gen Z će spasiti svijet
Naslov je ironija na sve one momente kad se zabrinem kuda ide ovaj svijet. Vjerovatno su i stariji slično posmatrali moju generaciju. Ne znam samo ko nam osigurava da to što smo stariji neke stvari znamo bolje i zašto đecu…
Mrtvo Sunce
Na gori zelenoj stajaćemo i gledati kako se svijet ruši. Talasi će silno zdrobiti ono malo koje domom zovemo. Zadnji jecaj drveća sa morskog dna najaviće kraj. Zemlja će se razbiti u sunovrat kao djelovi ogledala na milione komadića u…
Ljeto je
Prvi miris zemlje poslije kiše. Prva lubenica što niz bradu kapa brže od poštara koji nosi razglednicu, a lijepi se lakše od poštanske markice. Opojni miris cetinjske lipe što u vazduhu nosi ludost jednog sna koji se ne završava sa…
Vrata Percepcije
Već sam nešto piskarala na ovu temu, ali spletom nespretnih okolnosti u vidu Hakslijevih Vrata percepcije na jednom noćnom stočiću, ponovo sam krenula da razmišljam o njima. Dorsima, dabome. A i svemu onom što (nije)sam znala o vratima percepcije. U…
Mirisi soli
Posljednjeg puta kad sam pisala sa plaže tvoja je sjena nestala s vjetrom. Tvoji su nemiri nestali s osekom zauvjek uspokojeni svjetlosnom godinom.Danas je more ljubičaste nostlagije spokojno naspram druge strane vječnosti koja ti je zarobila dušu.Mirišu trave tik pored…
Miris kafe i lipe
Omamljena mirisima nakon lutanja astralnim svjetovima polako se vraćam u ovo što zovemo stvarnost i život. Umorna sam. Gledam jedne ruke što su do juče bile nemirne i više ih ne prepoznajem. Kao olovo teške danas bezvoljno tumaraju noseći teret…
O(,) ljubavi
Sve što radimo ili je iz ljubavi, ili je iz straha, pomislim često. A čini mi se da je i strah pomalo iz ljubavi, tako da ova velika pokretačka sila zaslužuje koji redak u našim školskim novinama, pa eto… Iz…
Na vrh brda…
Nije kao da sam se prvi put zatekla na mjestu odakle pogled pršti na sve ono pod, ispred, ili iza mene. Ali svakog puta dah zastane prije nego se otpusti nježno kao proljećni povjetarac i vine se u nebeske visine.…
Zona komfora
Malo mi se bljucka na ovaj naslov, moram priznati. Isto kao što mi se bljucka(lo) često na sve ono što ona predstavlja. Čitavog svog života sanjala sam o svom domu. Maštala sam kako će izgledati, na kakvom će se imanju…
Dok planinu guta tama
Dok planinu guta tama zaranjam u sebe, tamo đe moji demoni kolo igraju. Jedva me opaziše, zaneseni pjesmom i sopstvenim trijumfom. Rugaju mi se. Likuju. Plačem. Moju je planinu progutala tama. Ostao je samo trag vatre, obris onog što je…
Ljubičasto nebo na 107MHz
Nekakvo se ljubičasto nebo nadvilo nad tlom kojim moja duša hoda. Miješam se sa svijetom kao ulje i voda što se miješaju, bezuspješno, ali nikad ta voda više nije ista, niti ulje. Sadržimo tragove jedno drugog. Nekakav se mraz u…
Podstanar sopstvene duše
Mogu samo zamisliti koliko je teško biti podstanar sopstvene duše i plaćati rentu nekom drugom ko je posjeduje. A ne žive li mnogi tako?Zamislim samo jednu dušu u tako skučenoj garsonjeri svijesti čiji su vlasnici kapitalizam i/ili društvo. I svakodnevno…
Miris kaćuna
Okrenem se katkad očekujući da vidim tvoje lice, a ono me Mjesec zapravo poljubio u rame. Gledam tvoju sjenku kako gmiže među kaćunima poput zmije iz vrta Edenskog. Zbog tebe čovječanstvo neće pasti, samo jedan svijet iluzija. Rekoše mi jednom…
U susret Atlantiku
Bio mi je potreban zagrljaj od života i kupila sam avionsku kartu za Porto. Atlantik me je pozvao ne da mi pruži odgovore koje sam tražila, već utjehu i obećanje da će voda sve odnijeti. Vrenje sopstvene duše iznjedriće neka…
Tužna misao koja se pleše
Uhvatio me je tango neizdrž ovih dana. Stalno mislim o povratku na plesnu scenu i maštam o trenutku kad ću se prepustiti tango zagrljaju. Daleko od toga da sam izgrađena kao plesač, evo se i kao osoba sastavljam iz dana…
Orijent Ekspres
Bio je mart. Sunce je milovalo na istim onim frekvencijama koje nas gurnu u san nakon plača i jecanja s posljednjom mišlju da sve će biti dobro kada se probudimo i da svijet je ipak dobro mjesto i mi smo…
Mjesečeve tajne
Tiha je noć, budni su samo ljudi koji bitke sa svojim demonima biju. Ostatak svijeta sigurno spava mirno. Svaki novi korak do ove lude ideje budi po jednu uspomenu.Dan ima hiljadu lica. Noć samo jedno – ranjivo.Mjesec se igra žmurke…
Poema u snijegu
Pretočiću jednom u slova tvoje korake po prvom snijegu.Naslikaću jednom na nekom platnu jutro u bijegu.Opisaću muzikom nemir i razdraganost očiju tvojih, a tišinom kad usne od baklave mojima pripojiš.Koliko samo divnosti u jedno jutro može da stane.Znaš, dan je…
Mjesečeva sonata
Jedino kada zažmurim sve jasno vidim. I gubim pojam za vrijeme, jer ono kao da nije teklo od posljednjeg našeg susreta. Uplovim u novu dimenziju koja vrijeme računa brojem koraka pređenih zajedno i otkucajima srca dok sam u tvom zagrljaju.…
Zeleni valcer
Vjetar nosi sve pred sobom. Mrsi mi kosu, mrsi mi misli. Diriguje zeleni valcer koji je trava besprekorno odigrala. Miriše na kišu. Sprema se pljusak. Ljetni pljusak. Onakav kako sam uvijek voljela, koji budi sjećanja i čini me spokojnom. Žurim,…
Tektonski pomjeraji
Tektonski si pomjerio svaku ćeliju moga bića tako da opišu kružnicu do svog pravog mjesta. I baš onda kada sam mislila da me više niko uzdrmati neće, uputio si taj značajan pogled. I prvi tektonski pomjeraj bijaše u naručje tvoje,…
Ti
I valjda se opet zaljubljujem u ideju, a ne u čovjeka, rekoh drugarici sa zamišljenim pogledom u daljinu i prošlost. Kad bi samo postojala personifikacija ideje. Ne znajući mnogo o tebi, gradim te lagano od djelića svoje želje, onog što…
Danas
Danas sam odlučila da oprostim svima, a naročito onima koji se plaše da vole. Danas volim sve ljude onakve kakvi jesu. Danas sam odlučila da oprostim sebi. Danas sam odlučila da iznova zavolim one koje već volim. Danas sam odlučila…
Abyssus abyssum invocat
Neminovno je da čovjek uvijek bježi tamo đe je bio srećan. Bilo to grad, osoba, imaginarni svijet, misao, muzika, prošlost, budućnost. Haos nastaje onda kada su taj grad, osoba, misli, muzika, svoj svijet, prošlost i budućnost isto. Nekada su…
Imati
Ima tih noći koje mirišu na ljubav. Ima tih svitanja koja mirišu na patnju. I urežu se u dušu. Ima i tih zamrznutih riječi, neotpjevanih pjesama, neotplesanih koraka. Ima tih želja sputanih strahom, neuspjelog bijega od sebe sama, tornada osjećanja…
Leteće biciklo
Prijatno ljetnje veče, vedro nebo i ples svjetlosti. Krećem na put. Ništa sa sobom ne nosim, ili što bi jedan pametan Grk rekao — Sve svoje sa sobom nosim. Biciklo je spremno i krećem. Sasvim mirno i, naizgled, obično veče.…
San
Nalazim se na sredini nekog puta, malo izdignutog u odnosu na okolinu. Poput neke brane. Ispred mene je brza rijeka. Iza mojih leđa se nalazi jezero, mirno i mistično. Ja hodam i ništa mi nije jasno (kao kroz život). Malo…
Ko sam ja?
Neko ko pokušava naći svoje mjesto pod suncem? Neko ko pokušava naći neki smisao svemu? Neko ko želi “samo” biti srećan? Jednostavno je, zapravo. Komplikovan je samo način na koji se dolazi do jednostavnog. Izgubila sam sebe neđe u trci…
Le rêveur
Odjednom je sve utihnulo. Kao da sanjam, ili posmatram svoj život iz neke druge dimenzije. Odjednom ja nijesam bila ja. Odjednom moj zivot nije bio moj i ovaj svijet nije naš. Odjednom je i besmisao dobio smisao. I sve je…
Oda Jeseni
Koračam ulicom u jesenjem sutonu. Vjetar se stidljivo promeškoljio kroz moju kosu opominjući da je pravi trenutak da ogrnem džemper. U ovom sutonu nijesi pored mene da se narugaš mojoj nespretnosti, pa da se potom zajedno smijemo u najbližoj…
Pivo i mjesečina
Iako tek četvrto, pivo je počelo da djeluje. Ove večeri smo nikad bliže, a nikad dalje. Ljetnje veče, more i rege. Formula je jednostavna. Ipak ne djeluje. Nešto koči. Uprkos mojoj želji, iznova probuđenoj. Osjećam da nijesi više isti. Izbjegavaš…
Part 1
Prvi, drugi, eno ga treći kolosjek. Koliko je sati? Đe mi je novčanik? Telefon? Smiri se, smiri se. Snaći ćeš se- govorim sebi. Evo ga. Voz 430, kola 465, vozište 11. O, hvala Vam. Da, težak je kofer. Ostaću malo…
Anima Mundi 